Moj omiljeni psiholog već šest meseci u lokalnom listu piše malu kolumnu. Za dž, odnosno, kako mi kaže, „znaš, to ti je neki vid reklame“. Jeste, i ovo ovde je.
Pozdrav, Sasa!
Svaki put kada (na kratko) dodjem u mali grad svog detinjstva, pobozno procitam pomenute lokalne novine. Moji roditelji ih redovno pazare petkom, oduvek (tj. otkako znam za sebe . A u novinama — onaj duh gradica koji pamtim, poneko poznato lice na fotografijama, one pitome kritike varoske svakodnevice. Sve manje „Vencanih“ i „Rodjenih“, sve duzi spisak „Umrlih“.
I lepo osvezenje u odnosu na ono sto je bilo „oduvek“ — kolumnica (deminutiv samo zbog duzine) drage mi koleginice. Redovno procitam!
Na polzu narodu… u zamirucim vojvodjanskim varosima.
Pozdrav, Sasa!
. A u novinama — onaj duh gradica koji pamtim, poneko poznato lice na fotografijama, one pitome kritike varoske svakodnevice. Sve manje „Vencanih“ i „Rodjenih“, sve duzi spisak „Umrlih“.
Svaki put kada (na kratko) dodjem u mali grad svog detinjstva, pobozno procitam pomenute lokalne novine. Moji roditelji ih redovno pazare petkom, oduvek (tj. otkako znam za sebe
I lepo osvezenje u odnosu na ono sto je bilo „oduvek“ — kolumnica (deminutiv samo zbog duzine) drage mi koleginice. Redovno procitam!
Na polzu narodu… u zamirucim vojvodjanskim varosima.