Mojih top 10

Poslednjih dana se u književnoj i kulturnoj javnosti govori o izboru autora čije će se knjige prevoditi na nemački u okviru priprema nastupa Srbije na Lajpciškom sajmu knjiga 2011, gde će naša zemlja biti počasni gost. Pozvano je tridesetak kritičara da daju svoje predloge najboljih knjiga u prvoj deceniji XXI veka, i na osnovu njihovih glasova formira se lista autora reprezentativnih za sadašnji trenutak srpske književnosti.

Pošto sam se našao u tom kritičarskom kolu, ovde prenosim svoju top-listu. U njoj je najmanje romana i uopšte proze, a najviše poezije – ne zato što sam sektaški naklonjen pesništvu (a jesam), nego pre svega zato što je u našoj književnosti poslednjih 15-20 godina poezija znatno kvalitetnija i vitalnija od proze. U listu sam uvrstio i tri knjige iz esejistike, žanra koji je uvek autsajder u takmičenjima za “najčitanija” dela, ali dugoročno pruža najbolju dijagnozu estetskih mogućnosti jednog vremena.

Da ne dužim – mojih top 10:

Esejistika:

  • Borislav Radović, O pesnicima i o poeziji (2001)
  • Jovan Hristić, Terasa na dva mora (2002)
  • Dragan Stojanović, Lepa bića Ive Andrića (2003)

Poezija:

  • Novica Tadić, Okrilje (2001)
  • Duško Novaković, Smetenjakov crtež (2002)
  • Vojislav Karanović, Svetlost u naletu (2003)
  • Radmila Lazić, Doroti Parker bluz (2003)
  • Milan Đorđević, Radost (2008)
  • Živorad Nedeljković, Ovaj svet (2009)

Proza:

  • Vladimir Tasić, Kiša i hartija (2004)

Esejistika:

Borislav Radović, O pesnicima i o poeziji (2001)

Jovan Hristić, Terasa na dva mora (2002)

Dragan Stojanović, Lepa bića Ive Andrića (2003)

Poezija:

Novica Tadić, Okrilje (2001)

Duško Novaković, Smetenjakov crtež (2002)

Vojislav Karanović, Svetlost u naletu (2003)

Radmila Lazić, Doroti Parker bluz (2003)

Milan Đorđević, Radost (2008)

Živorad Nedeljković, Ovaj svet (2009)

Proza:

Vladimir Tasić, Kiša i hartija (2004)


Mesto čuda

1. jer ne stojim u mestu jer ne držim volan u rukama jer ne ćaskam sa drugim putnicima jer ne čitam knjigu ni dnevne novine jer nisam pogledao u lice Meduze ni u grm vatreni video sam mesto čuda 2. u barici kraj puta ogledaju se nebo i nebeska stvorenja oblaci ptice anđeli i jedan


Tekstovi u pripremi

Posle nekoliko meseci tokom kojih je ovaj blog  bio zanemaren, navešću samo ono na čemu sam radio, na čemu radim ili planiram da radim. Članak “Eliotova koncepcija tradicije i poezija srpskog neosimbolizma” – za zbornik radova Srpskog estetičkog društva “Uticaj estetike na umetnost”; skoro završen. Članak “Kostić dijalektičar” – za predstojeći naučni skup o Lazi


Ni hleba ni igara

Svaki čovek po prirodi teži sreći, govorili su grčki filozofi, među njima i Aristotel. Smisao moralne osetljivosti bi se sastojao u tome da čovek odbija da bude srećan ako se drugom čoveku ne dopušta da bude srećan. Nemački pesnik Gotfrid Ben, na pitanje šta znači biti srećan čovek, odgovara cinično: “Biti glup i imati posao”.


Pesništvo Aleksandra Ristovića

Juče (22. aprila) u Čačku, na skupu o pesništvu Aleksandra Ristovića, u organizaciji GB “Vladislav Petković DIS”. Uz rukovodioca projeka Radivoja Mikića, devetoro učesnika (od još nekolicine se očekuje da prilože radove za zbornik), dovoljno da se ispuni jedan radni dan. Saopštenja koja su me posebno zainteresovala – Bojana Stojanović-Pantović o Ristovićevim prozaidama i malim


Glagol intimnosti Dragana Radovančevića

Juče (20. aprila) učestvovao, uz Divnu Vuksanović, Petre Krdua i Nenada Dakovića, u razgovoru o knjizi pesama “Glagol intimnosti” Dragana Radovančevića. Radovančević (1979) je jedan od predvodnika novog pesničkog talasa u srpskoj književnosti, pesnik možda bolje prihvaćen u međunarodnim nego domaćim krugovima, poezija mu je izrazito filozofična, obraća se univerzalnim problemima, univerzalnom simbolikom. Divna Vuksanović


Pesničke vertikale Ljubomira Simovića

Skoro čitave prošle nedelje na istoimenom skupu u Trebinju, u organizaciji Instituta za književnost i umetnost, Učiteljskog fakulteta u Beogradu i Skupštine opštine Trebinje. Dvadesetak učesnika, nekoliko odličnih i dva-tri provokativna (mislim, naučno provokativna) saopštenja, uzorna organizacija, sve u svemu, više nego dobar ukupni bilans. Moje saopštenje (“Druga tradicija: Simovićeve Istočnice”) išlo je pravcem određenja