Saša Radojčić

5feb/101

Beleška o pamćenju

Jedna od stilskih figura koje se koriste kada se govori o pamćenju, jeste i metafora mreže. Prilično logično; pamćenje se time poredi sa spravom kojom se nešto lovi ili prikuplja.

Kako godine prolaze i postajem stariji, moje pamćenje sve više liči na ribarsku mrežu - i to sa sve većim okcima. Sitna riba se kroz nju lako provuče, a ostaju samo najkrupniji, somovi.

Najbolje je pamćenje kao rešeto: ono bezvredno, mulj ili pleva, spere se, a ostane zlatno grumenje ili zrnevlje.

Najgore je pamćenje koje liči na paukovu mrežu. Naizgled, ona sve hvata, sve što u nju upadne. Ali, to je pamćenje sitničavo i bez merila, pa hvata i mrtvo trunje koje neki vetar odnekud donese. Takvo pamćenje, takva mreža, teško se bori već sa iole krupnijom, iole bučnijom zunzarom, a sve veće i jače od lepog, zdravog bumbara, pokidaće je.

Filed under: Interpretacija 1 Comment
27dec/090

Lepa zelena knjiga…

... a u knjizi, prevod Gadamerovog komentara Celanovog ciklusa pesama "Kristal daha" (Atemkristall) i uvodni tekst o Gadamerovom čitanju poezije. Mala radost.

7okt/095

Gde se sakrila stvarnost?

Povodom (sa zakašnjenjem pročitane) knjige Divne Vuksanović "Filozofija medija: ontologija, estetika, kritika" (2007; autorka je postavila tekst na internet, lako se može pronaći):

Ako mediji, a pogotovo "novi", reprodukuju i samo-reprodukuju naše slike sveta, naše razumevanje stvarnosti, gde je onda svet? Gde se sakrila stvarnost? Mediji danas sami kreiraju stvarnost koju "prenose" - to gotovo da i neje potrebno dokazivati. Ne samo fabrikovanje vesti, ne samo "reality-show", ne samo pretvaranje tragedije u spektakl (od koncerata za spas planete do televizijskog tretmana katastrofa), već i oveštala kulturna industrija. I moj svakodnevni posao: industrija tumačenja i podučavanja.

29sep/090

Hermeneutika u izvođenju

bagdalaU novom broju časopisa "Bagdala" tekst mog saopštenja na ovogodišnjoj Kruševačkoj filozofskoj školi. Saopštenje se bavilo pitanjem plodnosti pojmovne aparature filozofske hermeneutike u književnoj kritici. Garnirano primerima iz naše savremene književnosti i ilustracijama iz konkretne kritičarske prakse.

Za zainteresovane: Саша Радојчић, „Херменеутика у извођењу: О плодности појмова филозофске херменеутике у интерпретацији књижевних дела“; Багдала, г. LI, бр. 481; Крушевац, 2009; стр. 11-19.

17sep/090

Piši! Šta čekaš?

Tekst koji sledi prvi put je objavljen marta ove godine u dodatku "Blic knjiga", sa podnaslovom "Saveti mladom piscu":

Piši. Zato si pisac. Nema razloga da čekaš. Nadahnuće ne postoji i neće doći. Živiš u doba strahovite brzine. Ono što je bilo juče sutra već zastareva. Zato piši, jer ono što ne napišeš danas više nikada neće biti napisano. Ono do čega ti danas nije stalo, sigurno neće ni sutra postati važno. A ti ne želiš da pišeš nevažne stvari, zar ne?

Piši. Jer dok pišeš, držiš tekst pod kontrolom, možeš da ga menjaš, nemilice odbacuješ ili dopisuješ… Jednom, kada staviš poslednju tačku, kada uputiš delo u svet, makar se na njemu kao žive rane otvarali belezi tvoje duše, više ništa nećeš imati sa tekstom. On će započeti samostalan život. Više neće biti važno ko ga je napisao, kada, čime i zašto – već samo ono što u njemu piše. I kako je napisano. Zato je bitno da pišeš najbolje što možeš. Ne da bi sačuvao sebe u tekstu, već da bi tekst mogao da opstane i bez tebe.

Piši, i s vremena na vreme se zapitaj za koga pišeš. Ako ti je odgovor, recimo, „za svoj narod“, „za večnost“ ili „za samoga sebe“, zapitaj se ponovo. Za koga, zaista, pišeš, za koga, mimo svih fraza i parola kojima te uče škole, ideologije i cinični pisci stariji od tebe? Jer ti, u stvari, pišeš za nekog anonimnog čitaoca, za nekoga ko će se sresti sa tvojim osamostaljenim tekstom i u njemu tražiti – ne više tebe, nego sebe, čitaoca koji će ukrstiti svoja pitanja sa pitanjima tvog teksta. Ako u tvom tekstu nema pitanja već samo odgovora, biće to kratak susret. Žalostan susret. Pokušaj da se staviš u kožu čitaoca svoga teksta. Kada si on, da li te zanima to što u tekstu piše? Da li te zaista zanima? Ako je odgovor ne, vrati se i piši ponovo. Ako odgovor glasi da, vrati se i piši još.

Svakako piši. I živi, koliko je povrh toga moguće. Životi pisaca su suviše često svedeni na živote tekstova, njihove sudbine su suviše često jednake sudbinama knjiga. Istina je drugačija. Ima života i izvan književnosti, makar nam i nije moguće da ga dokažemo. Piši i živi. Imaj kakvu-takvu građansku egzistenciju u koju ćeš pokatkad moći da utekneš od teksta. Imaj susede i razgovaraj sa njima. Idi na utakmice. Gustiraj kafu na nekoj terasi čitavo nedeljno prepodne. Imaj porodicu, možda i par pasa ili mačku. Naročito mačku. Putuj, putuj, svuda ima ljudi. Kad ostariš, napravi sebi kuću, barem kolibu na planinskom obronku ili na obali mora. Tamo ćeš se zatvoriti – i pisati. Zato si pisac.

Filed under: Književnost No Comments
9sep/090

Nova pesnička scena

Domaća pesnička scena pokazuje iznenađujuću vitalnost. Iako teoretičari književnosti i kritičari ne propuštaju priliku da kažu kako živimo u doba u kojem se poezija sve manje čita, tačnost tog zapažanja ne utiče na okolnost da se poezija još uvek piše – i to možda više nego ikada ranije. Stupajući u svet u kojem se već sve reklo i to ne jednom, iz dubina tog navodno iscrpljenog govora, stalno se pojavljuju novi glasovi, dovoljno različiti i dovoljno svoji: mladi pesnici.

Ovim pasusom počinjem kratak tekst za ovonedeljni "Blic" - pregled knjiga čiji autori se mogu "podvući" pod sintagmu "mladi pesnici". U tekstu se osvrćem na knjige Petra Matovića, Maje Solar, Nikole Živanovića, Vladimira Stojnića, Sonje Jankov i Dragane Brdarić, a u tekstu se pominju i neka druga pesnička imena.

Ceo tekst se može pronaći na ovoj vezi.

2sep/090

Ko sam ja i ko si ti?

Filozofija i poezijaPonovljeno izdanje ovog Gadamerovog ogleda u mom prevodu, uskoro (do Sajma), u "Nolitu", kao zasebna knjiga. Prvo izdanje pojavilo se kao sastavni deo knjige "Filozofija i poezija" (Službeni list, Beograd, 2002).

1sep/090

Hermeneutička vrlina

Hans-Georg GadamerNaslov mog ogleda u julsko-avgustovskom dvobroju "Letopisa Matice srpske". Iza naslova krije se interpretacija interpetacije: kako je filozof H.-G. Gadamer čitao pesnike (Getea, Helderlina, Rilkea, Georgea, a najviše Celana).

"Hermeneutička vrlina" odnosi se na istovremeno priznavanje dva prava u interpretativnom postupku: prava teksta i prava čitaoca. Tumačenje se odigrava u prostoru "između" čitaoca i teksta. Kako negde u Istini i metodu kaže Gadamer, mesto hermeneutike je upravo u tom "između".

Za zainteresovane, podatak koji će im pomoći da lakše nađu tekst: Саша Радојчић, "Херменеутичка врлина"; Летопис Матице српске г. 185, књ. 484, св. 1-2; 2009; стр. 61-85.